<body> <iframe src="http://www.blogger.com/navbar.g?targetBlogID=3054107564476057249&blogName=url.blogspot.com&publishMode=PUBLISH_MODE_BLOGSPOT&navbarType=BLACK&layoutType=CLASSIC&homepageUrl=http%3A%2F%2Furl.blogspot.com%2F&searchRoot=http%3A%2F%2Furl.blogspot.com%2Fsearch"; height="30px" width="100%" marginwidth="0" marginheight="0" scrolling="no" id="navbar-iframe" frameborder="0"></iframe> <div id="space-for-ie"></div>
url.blogspot.com
Welcome.




Dobro dosli. :]
Navigacije su lijevo. :]
Ugodno citanje. :D


<$BlogItemTitle$>
25.05.2012.

Kako da joj objasnim?????

Moja Bumblica je sad vec velika cura ;) Ima 3 godine i 4 mjeseca i prava je radoznalica. Sve hoce da zna i ma sta radili uvijek ima milion i jedno pitanje? Nekad me bas "tresne" svojim pitanjem pa ne znam ni sta da odgovorim. Definitivno bi trebalo uvesti neke kurseve za roditelje i kako odogovarati na sva ta djecija pitanja. Juce je na primjer bilo 20 godina od pocinjenog genocida nad Bosnjacima u Kozarcu. I sva ta sjecanja su jos uvijek bolna i friska i mislim da ce uvijek biti bez obzira koliko godina proslo i trebalo je biti okupljanje na glavnom trgu u Prijedoru i i postavljanje neke instalacije povodom tog dana. Medjutim nacelnik opstine je to zabranio jer su organizatori koristili rijec genocid u nazivu sto njemu naime nije odgovaralo. Istina uvijek boli zar ne? Zalosno ali istinito. Uglavnom moja Bumblica je to cula i nekako povezala cijelu pricu i onda je trazila da joj objasnim sta je to bilo, sto je taj ciko ljut i sto je rekao da ce poslati policiju i sto su svi tuzni. Kako da ja njoj objasnim na fin i sto manje traumatican nacin sta se sve desilo i sta smo sve prezivjeli. Je li premala da joj kazem istinu? Ako joj to nekako zakamufliram hoce li je kasnije zbunjivati? Sad i ja imam milion pitanja. Iskreno se nadam da cu naci prave odgovore.

27.10.2011.

Najljepsa izjava ljubavi ikad....

Jutros kao i po obicaju, Bumblica i ja se mazusile kad se probudila i kao i svaki put zahvaljujem dragom Allahu sto mi je omogucio da budem mama jednom tako slatkom, neodoljivom i najljepsem bicu na svijetu. I uvijek iznova ostanem zaprepastena jednostavnoscu djecijih izjava i primjecivanja pa tako i jutros. ''Mama, kad ti otvoris oci ja sebe vidim u tvojim ocima. Imas li ti u mojim ocima?'' Imam, zivote moj a ti ces uvijek biti u maminim ocima. Ljubi te mama milion puta.

23.09.2011.

EU turneja

Kako je od mog zadnjeg pisanja proslo dosta vremena red je da se opet malo javim. Jesen iako ne kalendarski ono bar sto se tice vremena konacno stigla. Ovoljetne vrucine su stvarno presle svaku mjeru. Bilo je dana kada je bilo za neizdrzati. Ali kako se ono kaze Allah covjeku da onoliko teskoce koliko moze izdrzati. I ovo ljeto kao i svako, rodbina, gosti, izlasci i sve to je bilo lijepo na svoj nacin osim naravno Bumlicinog ekcema koji nas muci jos od jesenas a ljetos se bas pogorsalo. Nikakve biljne kreme nisu pomagale ni losioni (nesto malo je ublazio Eucerin lotion s 10 % uree). Sve dok nismo dobili Excipal Lipolotion iz Svicarske (hvala nasoj Izeti) i sad se konacno lakse dise. Nego mi smo konacno odlucili da posjetimo i tu EU nakon 15 godina izbivanja iz nje :) Bezvizni rezim fantasticno funkcionise pa nas je tako put doveo u Austriju i na povratku kuci u Sloveniju. Odusevljena sam. Zaboravila sam kako izgleda zivjeti u uredjenoj i urednoj (prije svega) zemlji. Kumovi, kod kojih smo isli u goste zive u Berndorfu, mjestu blizu Beca. Nije nista vece od mjesta u kojem mi zivimo ali je zato puno ljudi a opet mirno mjesto. Za razliku od naseg mjesta koje je (osim ljetne sezone) citavu godinu pusto. Obisli smo sve sto se moglo vidjeti, Zoo vrt prije svega i Bumblica je odusevljena, zatim Hohewand i Myrafalle i na kraju Schlosspark Laxenburg. I uz sve to puuuuuno shopinga. Mada ruku na srce od svih mogucih zvucnih brandova Ikea je ta koja je zauvijek zarobila moje srce i novcanik :)))) Po povratku iz Austrije smo navratili i u Ljubljanu, grad svih mojih pubertetksih uspomena, grad koji jednako volim ali i mrzim, grad u kojem sam provela svoje ''begunske'' dane. Ni tamo vise nije kao sto je bilo, sve se promijenilo, nema ni J od one bivse Jugoslovenske drzave, Slovenija je sada s pravom jedna od EU zemalja. Jos uvijek sam pod dojmom svega sto sam vidjela i dozivjela pa je i ovaj post vjerovatno takav ali nadam se da necete zamjeriti jer ipak samo jednom u zivotu imate priliku prvi put otvoriti djetetu vrata u svijet.

20.07.2011.

Ljetoooooooooooooooo :)

Ljeto je vec odavno stiglo i Bumblicin prvi odlazak na more s njim. Iako su joj sad dvije i pol godine nekako se prethodna dva ljeta nismo usudili ici s njom na more, zbog vrucina i svih ostalih popratnih muka koje mogu zakaciti malu bebusu. Ali eto ove godine smo odlucili da smo spremni i isli smo. Destinacija Neum (hvala Bogu na nasem djelu mora). Utisci fantasticni osim puta. Do Mostara i nekako ali nakon toga, prolazeci pored Hutovog blata mislila sam da sam se vratila nekih 50 godina unazad (cesta katastrofa, drumski put). Ali sve to na jednu stranu a Bumblicina sreca nije imala kraja, sve novo, nepoznato, drugacije od onog na sto je navikla. Malo se teze odlucila uci u vodu ali i to je prevazisla 3. dan. Bila je glavna na plazi i najljepsa (ponos, sta da radim), okupljala svu djecicu oko sebe. A tato i mama su radili sve da joj bude sto ljepse. Cak smo potrefili i vrijeme kad se odrzavao NAFF, medjunarodni festival animiranog filma :) I jos svasta nesto je nasa Bumblica dozivjela prvi put, vatromet, morske jezice, veliiiiiiiiiiiiiiiiki bazen (more), brodici i sl. I od sad pa nadalje se pripremamo za sljedece ljetovanje, negdje blize ovaj put. Jesmo patriote al ne po cijenu da mucimo vlastito djete :)))

02.04.2011.

ja sam mamina vejika cuja :)

E pa moja vejika cura je stvarno velika cura... Doduse slovo R jos ne izgovaramo ali ima vremena i za to ali za to pelene ne koristimo skoro vec 20 dana i to uspjesno...cak i navece se budi da ide na tutu....i sretni smo svi i ponosni na nasu maju Vejiku cuju. I dok ona sad spava (poslijepodnevno spavanje) u kuci tisina a to je onaj dio dana koji isto i volim i ne volim. Volim jer imam malkice slobodnog vremena pa mogu uraditi nesto sto s njom inace ne bi mogla a ne volim jer je dosadno bez njenih bezbroj pitanja i ujedno odgovora. Inace je pricaaaaaaaalica prava (kazu na mamu) a ja uzivam jer me svaki tren odusevljava s nekom svojom novom izjavom i razmisljanjem. I lopovica je isto, ponekad se naljuti pa kaze "necu vise picati sa svojom mamom, nikadaaaaaaaaaaa" i onda ja kazem da sam tuzna ako nece, a ona me ljubi i kaze "pomijimo se mama". I neka mi onda neko kaze ima li ista na svijetu vrijednije od djece. Cine zivot ljepsim, spokojnijim, smislenijim :)

06.01.2011.

Jos malo pa 2.

Kad sam napravila ovaj blog, iskreno, mislila sam da cu cesce pisati i vise vremena posvecivati ovom kutku ali sam se izgleda prevarila...nekako me obaveze uvijek odvedu na neku drugu stranu ili jednostavno, radije provodim vrijeme sa Neli :) Iako sam se pomalo i bojala toga ali istovremeno i zeljela bas to postala sam upravo jedna od onih mama kojima se sve vrti upravo oko tog malog dvogodisnjeg bica. Prijateljice su pale u drugi plan ( nekako se trebam bas natjerati da odem kod jedne od njih), izlasci se vec odavno svode na pricu o roditeljstvu i nasoj Bumblici i slicne situacije. Ponekad pozelim malo promjene i necega drugogo osim biti mama ali cim dodjem u priliku da to i ostvarim pocne mi faliti ta mala lopuza i shvatim sta mi je ustvari dragocjenije i vaznije...moja Bumblica, zivot moj....Jos malo pa ce 2. rodjendan, mashaAllaha :) Bumblica je prava brbljivica, prica vec odavno, sastavlja recenice, sve svoje slikovnice zna napamet, pjesmice i price, brojati do 10...ponos nas...i vec sad je prava mala odlucna osoba, zna sta hoce a sta ne i cvrsto se drzi toga...mamu i tatu "voji navise", didina je maza, nanina potica(ljepotica)....i sad bi ja ovako u nedogled mogla pisati i prepricavati sta je naucila, sta rekla i uradila ali stvarno ne bi imalo smisla ;) nego da pojednostavim najljepse na svijetu je imati bebu i pratiti svaki trenutak jer svaka i najmanja sitnica koju djete uradi prvi put je dragocjenija od bilo cega drugog na ovom svijetu...

16.08.2010.

vratia se sime ;)

Nije me bilo dugo, nije da nisam imala sta za podijeliti s vama nego jednostavno neke druge stvari bile prioritet a i teta Lijenost nam bila gost...Bumblica raste, prica, vec odavno sastavlja po dvije, tri rijeci odjednom...iznenadi me cesto kad nesto kaze ili uradi. Nekad prosto mislim da mi je dijete pravo inteligentno za svoj uzrast mashallah (ne da se hvalim ali vjerovatno tako svaka mama misli za svoje dijete,pogotovo prvo). Igracke su vec odavo postale dosadne pa smo ih zamijenile sa olovkom i bojicama a podloga za saranje je sta prije dodje pod ruku, zid, sofa, sto pa cak i nase ruke i noge....jedan dan smo otisle na vakcinu u Dom zdravlja i teta Dr. nam se smijala i pita jel nam fali papira kod kuce pa sam tek tad shvatila da su ustvari povod za to pitanje bili maca, zeko, cvijet i kuca na mojoj ruci koji su i ne bas uspjesno prikazivali moje likovno umijece :)))

24.04.2010.

Sretni nam rodjendani :))))

Evo skoro pa prosao mjesec april, nisam odavno nista pisala, nije da se nista zanimljivo nije desavalo nego jednostavno dosta nekih vaznijih stvari bilo za obaviti (koje ustvari s ove tacke gledista mozda i nisu bile vaznije ali eto u vrijeme odredjivanja prioriteta...hm). Najvaznije je da moja Bumblica raste mashAllah, uci, uveseljava nas i uljepsava nam zivot. Neki dan je ubrala narcis dok je setala s tatom i donijela mi ga uz hrpu poljubaca, sto je bio najljepsi poklon koji sam ikad dobila... April je oduvijek bio poseban mjesec, jednom 05.aprila se rodila mama, pa je nakon 21 godinu 21. aprila rodila mene, pa je opet nakon cetiri godine na svoj rodjendan rodila moju sestru pa je onda opet nakon 12 godina 18. aprila rodila moju najmladju sestru (cvrle, nije mogla cekati jos tri dana pa da imamo rodjendan na isti dan) Znaci, ovo je mjesec rodjendana u mojoj porodici, mama, sestre i ja, sve smo rodjene u aprilu i ( kao sto mnogi primjete ) sve imamo rogove. Zabave (nekad vece, nekad manje), pokloni (uvijek od srca), sve su to rijeci koje asociraju na ovaj mjesec, mada i rijec bankrot spada u tu grupu jer tata to dozivi svakog aprila svake godine :)))) ali ne zali se jer nas voli. Zato, drage moje najvoljenije, jos jednom, sretni nam rodjendani..........

01.02.2010.

Bravo!!!!!

Moja Bumblica prohodala...hehehe....korak po korak i sastavi ih cetiri od jednom...ljubav moja.....bravooooooo!!!!!

25.01.2010.

Bumblicin 1. rodjendan

e danas je moja Bumblica zaokruzila prvih 12 mjeseci u zivotu i proslavila 1. rodjendan. I bilo je super, djeca, muzika, torta, kolaci, pokloni i Bumblica sva sretna....toliko sretna da je bila budna skoro do 22.30...Ljubav mamina...a ja sam slikala cijeli dan...bojala sam se da slucajno koji trenutak ostane nezabiljezen. Kao sto u ostalom radim vec 365 dana. A tako je brzo prosla ova godina...znam da zvuci ofucano al stvarno kao da se juce rodila....a taj trenutak je nesto sto nista nece moci izbrisati iz sjecanja...sav onaj strasan bol je nestao cim su mi Bumblicu stavili na grudi...i bez obzira kakav je porod bio, tezak ili lak ipak sam se u tom trenutku osjecala kao da mi je doslovno svijet pod nogama i da bi za to tako sicusno ali ipak najdraze bice na svijetu mogla uciniti sve... I cinim stvarno sve...nevjerovatna je ta snaga koja me gura naprijed ali i vodi u toj majcinskoj brizi da upravo moje djete bude jedno od onih sretnijih, zasticenijih i voljenijih...I kad dobro razmislim, evo na kraju ovog dana, jedina zelja koju bi u ovom trenutku mogla pozeljeti je da me ta snaga gura i vodi jos dugo, dugo godina u ime te ljubavi prema mojoj Bumblici....SRETAN TI RODJENDAN SRECO MAMINA!!!!!!!!!!!!!!


Stariji postovi


<$BlogItemBody$>

writtern @<$BlogItemDateTime$>